Prokletije, vijenac ovih naizgled surovih, ali plemenitih planina karakterišu brojni vrhovi alpskih visina, sa čijih se strmih strana rađaju lednička jezera, bistre rijeke, riječice, vrela i potoci... U podnožju planine Visitor se nalazi i najveći dragulj opštine Plav, čuveno Plavsko jezero, najveće ledničko jezero u Crnoj Gori.

Bistru i hladnu vodu Plavsko jezero dobija od rijeke Ljuče, koja se uliva u njega, a nastaje od rijeka Vruje i Grnčara u opštini Gusinje. Rijeka Vruja, koju čine Alipašini izvori i rječica Grlja, predstavlja najveće prirodno mrjestilište pastrmke „blatnjače” za koju slobodno možemo reći da ima po mnogim osobinama čak „endemske” karakteristike, ali i potočne pastrmke. Na izlazu iz jezera se rađa rijeka Lim koji hidrografski predstavlja najznačajniju crnogorsku rijeku.

Svoju priču rijeka Ljuča, dugačka oko 16 kilometara, počinje rječnim tokovima od kojih nastaje – Skrobotušu, Ljumi i Vermošit 9,5 kilometara i rijeka Grnčar 8,5 kilometara.

U podnožiju Prokletija nastaju rijeke Vruja i Grnčar koji svojim spajanjem u blizini Gusinja stvaraju rijeku Ljuču koja teče koroz plavsko-gusinjsku kotlinu do Plavskog jezera. Iako je planinska, ova ljepotica ima sve karakteristike ravničarske (chalkstream) rijeke jer svojim tokom sve vrijeme pravi meandre sa plitkim i dubokim djelovima. Rijeka Ljuča je i ljetnjim mjesecima izuzetno hladna, a maksimalno temperatura joj može biti samo osam stepeni Celzijusovih, dok je prosječna temperatura ove ledene kraljice izuzetno pogodna za ribolov. Dubina rijeke se kreće od pola do tri metra sa prosječnom dubinom od oko jedan metar. Obala rijeke je u nekim djelovima strma ili sa pješčanim plažama uz livade ili pak obrasla granjem. Od ribljeg fonda najzastupljeniji su lipljen, potočna pastrmka i mladica.

Što se samog ribolova tiče, ranije su se na Ljuči uglavnom koristile mokre mušice, na nizu sa tijelom od perja iz skalpova domaćih pijevaca. Međutim, kako je veći dio rijeke danas u režimu „Uhvati/Pusti”, dio mušičarskog revira, najveći dio ribolova je vezan za nimfarenje, odnosno čine ga vještačke kreacije koje imitiraju hranu sa dna vodenog toka. Poznata je svima činjenica da se sve salmonidne vrste riba hrane ispod površine vode u gotovo osamdeset odsto slučajeva, pa je i učinkovitost ovih vještačkih imitacija srazmjerna njihovoj namjeni. Ovo naročito važi za krupne primjerke lipljena koji se zbog težine i ne dižu baš tako lako na površinu vode.

Na ovom mjestu treba istaći još jedan kuriozitet vezan za rijeku Ljuču, a to je da je ona najjužnija destinacija u kojoj obitava lipljen u Evropi i svijetu, a već južnije, u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj nema ove prelijepe i zanimljive ribe.

Takođe, nezvaničan podatak je da je ova voda podarila prije nekih dvadesteak godina srećnom ribolovcu lipljena - „perijanika” od gotovo tri kilograma.

Oni srećnici koji su imali priliku da love na njoj, posebno ističu „težinu” ribolova, jer je rijeka potpuno mirna i bistra, pa je potrebno dosta vještine i znanja doći do kakvog kapitalnog primjerka kojih još uvijek ima, na sreću istinskih sportskih ribolovaca, jer je rijeka napadnuta gotovo svakodnevno iako je ribočuvarska kontrola veoma rigorozna. Najpoznatiji djelovi rijeke koji daju najbolje rezultate u ribolovu su „Sastavci” – u blizini uliva rijeke Grnčar u Ljuču, zatim tereni kod mjesta Martinovići i dio oko samog ušća u Plavsko jezero.

Ledenu kraljicu Ljuču treba istinski lično doživjeti jer ne postoji tako širok dijapazon riječi u rječniku koji bi opisao osjećaj ispunjenosti čovjeka – ribolovca, ne samo ribolovom već kompletnim ambijentom. Riječju, ona je pravi, istinski raj i blagoslov za tijelo i dušu.

S.B.MURINO

---